utorak, 24. rujna 2019.

NASTAVAK PUSTOLOVINE KARIRANOG JASTUČIĆA

Sjećate li se male pustolovine crveno-kariranog jastučića koji je nošen jakim sjevernim vjetrom odletio s balkona djevojčice Tare? Tijekom te pustolovine upoznao je zelenog žapca od pliša kojeg je odbacila razmažena Dita. Posljednji put su viđeni kraj stepenica na ulazu u jednu zgradu. Baka vam je pričala o tome. Mislim da biste sad voljeli znati kakav je nastavak dobila ta priča.
Danima nakon nesretnog gubitka malog jastučića, šetala djevojčica Tara obližnjim ulicama. Šetala tako i ugledala na tlu kraj spremnika za otpadni tekstil hrpu odjeće koja očito u spremnik nije stala, a u njoj svoj izgubljeni crveni jastučić. Virio je iz gomile robe samo jednom četvrtinom trbuha, no dovoljno da ga Tara prepozna! Baka ne zna čija ga je ruka i kada donijela do spremnika, vjerojatno s dobrom namjerom da ga odloži kamo i treba. Ustanovivši da je spremnik pun, samo ga je ostavila pokraj (što je manje sretno rješenje). Upravo u trenutku kad je djevojčica s velikom radošću prepoznala svoj jastučić, došao je kamion, ukrcao sadržaj spremnika, a jedan je radnik komunalnog poduzeća pokupio i onu hrpu odjeće s tla. Tara je samo mogla tužno promatrati kako njezin karirani jastučić po drugi put odlazi od nje.
Ono što Tara nije vidjela ni znala je to da je ispod jastučića, u mnoštvu odbačene robe, bio i plišani žabac, prijatelj njezinog jastučića. Bačeni u pretrpan kamion, nisu baš bili u zavidnom položaju. Žapcu je jedna noga zapela u rukavu neke sive košulje, a dugmad s manžete drugog rukava lupkala ga je po kapku oka.
- Molim te, pokušaj malo kontrolirati svoju dugmad - uljudno se obratio plišani žabac sivoj košulji. - Već mi sve zvijezde plešu pred očima. -
- Oprosti, ali ja.... nemam zraka, gledaj... - siva je košulja jedva disala, pritisnuta debelom jaknom.
- Jastučiću, jesi li dobro? - viknuo je žabac.
- Snalazim se, ne brini...., uuuuu, ne mogu se okrenuti... -
- Kah, kah... - iskašljavao se iz dubine kamiona stari kućni ogrtač.
- Kakav nepodnošljiv miris! - izražavao je nezadovoljstvo par markiranih hlača. - Kome je palo na pamet da odloži prljavu odjeću?! Da taj vonj ne širite možda vi? - okomile su se markirane hlače na izgužvane čipkaste zavjese. - Bah..., miris duhanskog dima, znale smo! Strašno! -
- Nismo mi krive! -
Jedan je zimski kaput od tvida, malo nagrizen moljcima, pritiskao trbuh kariranog jastučića.
- Izvinite, možete li bar malo pomaknuti svoj rukav, zabio mi se u trbuh - zamolio je jastučić. Zimski kaput je uzdahnuo: - Žalim, ali moj rukav je otkinut, niste to primijetili. Ja, dakle, više ništa nemam s njim. -
Prozvani rukav se uvrijedio:
- Ako sam otpad, nisam otpadnik! Da se zna, još se smatram dijelom matičnog komada. I, usput rečeno, ja sam koristan otpad! -
- Svi smo mi koristan otpad! Samo ne znamo kamo nas voze - šapnula je dobro očuvana cvjetna haljina.
- Čula sam nekog da kaže - na recikliranje. Je li to naziv mjesta? - pitala se točkasta bluzica.
Mala ružičasta košulja tužno je uzdahnula: - Kad bih bar opet završila na nekom dječaku! Sigurna sam da ima još dječaka koji vole košuljice poput mene. -
- Ma daj, ružičasti kolačiću! - narugala se plavo-prugasta dječja majica sa slikom morskog psa na prednjici.- Dječaci ne nose ružičaste košulje! -
- Kako ne nose!? Moj me dječak rado nosio, samo me prerastao. -
- Dječaci na odjeći nose slike morskih pasa, automobila i superjunaka, nose plavo ili zeleno. Dječaci ne nose ružičasto i točka! -
- Tko je izjavio takvu glupost?! - oglasila se iz gomile odjeće bijela tunika. - Nemaš pojma, štraftasta! A prije sto godina ružičastu su nosili samo dječaci, djevojčice nježnu plavu, znam to. Ružičasta kao nova crvena, a crvena se smatrala snažnom bojom, znači - boja za dječake. Tako se govorilo. Kao da djevojčice ne mogu biti snažne. A ja kažem: i jednima i drugima jednako! -
- Sama si rekla - prije sto godina, ih! -
- Da ti se bar iskrive sve tvoje pruge od krivih misli! - ljutila se bijela tunika na prugastu majicu.
- Polako, bez ljutnje - smirivala ih je ružičasta košuljica. - Kako god različito mislili, svi smo mi došli iz istog spremnika i isto nas čeka... -
Kamion se odjednom zaustavio, čuli su škripanje ograde. Opet vožnja i ponovo zaustavljanje. Kamion se otvorio i svi su ugledali ogromnu sivu zgradu.
- Je l' to neka tvornica? - pitala je cvjetna haljina.
- Čuo sam da se prvo ide na nekakvo "sortiranje" - podijelio je svoje saznanje s ostalima stari zimski kaput.
Jastučić je osjetio strah da više neće vidjeti svog prijatelja.
- Zagrli me - rekao je brzo žapcu. - Pokušaj se izvući i samo me zagrli, drži me čvrsto da nas ne razdvoje!-
Žabac je uspio svojim dugačkim zelenim rukama obujmiti prijatelja. - Ne boj se, neću te ispustiti! -
Neka je mlada žena došla razgledati hrpu dopremljene robe.
- Hoće li biti nečeg dobrog za vaš projekt potrebitima, dizajnerice? - upitao je jedan od prisutnih radnika.
- Vidjet ćemo - smiješila se mlada žena. Pažljivo je razgledavala komade odjeće.
- Trice i kučine - komentirao je radnik.
- Mmmmm, nisu ovo trice i kučine, ali gotovo sve je za preradu. Vidi, vidi.... - ona tada ugleda zelenog žapca koji je tako obgrlio karirani jastučić da se ovaj nije dao izvući iz njegovog zagrljaja. Mlada žena se nasmije.
- Ne puštaš ga? No dobro, neka ti je! Iskoristit ću nekako obojicu. - Ona izdvoji žapca s jastučićem iz hrpe tekstila, pronađe još dvije lijepe haljine, već spomenutu bijelu tuniku, onu malu ružičastu košulju. Izabere zgodnu zelenu jaknicu, nekoliko šarenih suknji i hlača...
- Opet ćemo vas dotjerati - pogleda s veseljem sve što je izabrala. - Idete k meni na make-over, društvo! -
- Bez brige! - kao da je tješila one ostale iz hrpe. - Svi ćete vi biti ponovo u igri! -

Za tjedan dana, u malom prostoru udruge za potrebite, na jednoj je vješalici uz druge komade odjeće za djecu visjela i prekrasna haljinica u pačvork stilu. Krasna kompozicija od niza vješto spojenih krpica. Najljepše od krpica nekad su bile crveno-karirani jastučić! Tužno vam je to jer jastučića više nema? Nemate razloga za tugu, vjerujte. Crveno-karirani jastučić sada vas gleda s maštovite dječje haljinice, leprša, smije se svim svojim malim linijama, od srca. I znate što? Nije sam! Udružio se s mnoštvom malih šarenih krpica oko sebe u jednu lijepu sliku, a povrh toga u kompletu s haljinicom dolazi simpatični plišani ruksak u obliku (pogađate?) žapca. Zelen, s džepićem u pačvork stilu. Crveno-karirana krpica u sredini!
U prostoriju udruge ušla je mala djevojčica s majkom. Čim je vidjela haljinicu i ruksak na vješalici, oči su joj se raširile. Blistale su od razdraganosti. Nikad tako nešto nije mogla ni sanjati! I svaka krpica nekadašnjeg kariranog jastučića odmah je prepoznala nešto u toj djevojčici. Imala je dobre i blage oči, oči njegove Tare. Čak je i žabac koji Taru nikad nije upoznao, onom svojom kariranom krpicom na džepiću osjetio: - Ovo je djevojčica za nas! Ona nije poput Dite koja me je bacila iz lođe, ona će cijeniti ono što dobije. -
Djevojčica se zaljubila u haljinicu s ruksakom. I haljinica se zaljubila u djevojčicu na prvi pogled. Svim svojim krpicama. Svim svojim crveno-kariranim kockicama. I onom jednom na džepiću ruksaka.
Veličina haljinice odgovarala je djevojčici. Onda je majka odabrala nešto za brata, na kraju i za sebe. S punim vrećicama u rukama majka i dijete napustile su prostoriju udruge.
Gdje ima ljepšeg završetka priče od onog kad se usreći jedna mala djevojčica?! Dvije, zapravo, jer kad ovaj kraj ispričam Tari - tko će sretniji biti od nje!


(Zagreb, rujan 2019.)

Riječi koje možda niste znali:

- manžeta - posuvraćen donji dio rukava košulje ili bluze, obično na kopčanje (isto na nogavicama hlača)
- otpadnik - onaj koji je odvojen od ostalih (od svoje društvene sredine ili okoline, izopćenik)
- matični - koji pripada matici (osnovno, glavno)
- štrafta - po staro zagrebačkom rječniku - pruga, crta, linija, štraftasto odijelo npr. - odijelo na pruge
- trice i kučine - izraz koji označava nešto bez vrijednosti, nešto nevažno, bezvezne stvari ( trice = ljuske od samljevenog zrnja žita zaostale u situ, trunke, metaf. "tričarije", kučine = nedorađena, gruba vlakna koja ostaju kao otpadak pri preradi lana ili konoplje)
- make-over - potpuna transformacija, promjena izgleda
- pačvork - patchwork - tehnika šivanja koja različite komade tkanina po određenom obrascu spaja u zanimljivu cjelinu




Nema komentara:

Objavi komentar