Zastala Ana pod stablom breskve
kad je vjetrić s grane rastresao cvat,
po travi, po kosi, po cipelama,
svud nježna, ružičasta lat.
Raširi ruke, zapleše od sreće
po cvjetnom sagu mala dama,
okolo ružičasta kiša pada,
vjetrić se igra laticama.
Taj tren joj je sunce dotaklo obraz,
tren kad je vjetrić protresao granu,
kad je pala kiša svilenih lati,
tog trena je Proljeće poljubilo Anu.
(Zagreb, ožujak 2019.)
Nema komentara:
Objavi komentar