Kad na vrbu ivu uz rijeku
tople zrake svjetlost bace,
svoje mazne, sitne glave
dižu prve cice mace.
Kao obraz bracin nježne,
kao uho malog zeke,
kao krzno njene mace,
tako svilenkasto meke.
Mačje suzice na ivi
šapću: - Sreća se ne baca! -*
Slaže Lana svojoj mami
stručak prvih cica maca.
(Zagreb, 2017.)
* Ovo možda niste znali:
- Stara poljska legenda govori o mačićima koji su u trci za leptirima pali u rijeku i počeli se utapati dok je mama maca tužno plakala na obali. Vrbe uz rijeku čule su njezin plač i spustile svoje grane da pomognu mačićima. Od tada svakog proljeća na granama gdje su se hvatali mačići rastu krzneni pupoljci.
Druga legenda kaže da je mačiće u rijeku bacio ljuti seljak.
Naši narodni običaji nalažu da se za Cvjetnicu blagoslovljene cice mace nose kući za zaštitu od groma, požara, tuče ili bolesti.
Nema komentara:
Objavi komentar