PLESALA SAM S MJESECOM

Ima noći kad sam plesala s Mjesecom.
Spustio bi se po sedefnom toboganu,
uzeo mi ruku, nasmiješen,
još nosim srebro dodira na dlanu.

Ni jedna tipka klavira nije glasa dala,
nisu pričale ni violine,
mi smo klizili nošeni nečujnim zvukom
podijem beskrajne širine.

Zar vi nikad niste plesali s Mjesecom?
Mislite - samo sam sanjala?
Ja osjećam glazbu noćne tišine,
k tim sam se notama spokoja sklanjala.



(Zagreb, 2017.)

MALO UVRNUTA PJESMICA

Prpošan patuljak Smjehuljak
i gnom Frfuljak
popeli se na vrtuljak.
Okreće se, okreće vrtuljak,
patuljku se razleti Smjeh,
gnomu ispadne uljak,
još se vrti Frfuljak.
Vrti li se jedan čovječuljak
ili dva -
tko zna?

Ne znam,
vrti mi se u glavi,
na vrtuljku sam bila i ja!




(Zagreb, 18.03.2018.)

Riječi koje možda niste znali:

- uvrnuto - izvrnuto, izokrenuto, ponekad čak u smislu: pomalo luckasto, čudnjikavo...
- prpošan - pomalo neozbiljan, razdragan, razigran, dražestan...
- gnom - izmišljeno biće iz fantastičnih priča; gnomovi su uglavnom mala stvorenjca koja žive pod zemljom obično čuvajući neko blago, u zapadnoeuropskoj mitologiji gnom se pojavljuje i kao groteskno demonsko biće - ružni patuljak

KIŠNI DAN

Pepeljasto nebo runi se
nad šumom antena.
Mokri dimnjaci
s mrljavim fasadama.
Drhte paučine
na balustradama.
Klizi kišna kap
niz staklo.
Na sljemenu krova
ptica otresa
pokisla krila.
Samo ja
nikako da otresem
pokisle misli.
Niz prozor,
kroz zidne stijene
jesen je nekako
ušla u mene.




(Zagreb, 2017.)

Riječ koju možda niste znali:

- runiti (se) - odvajati se, osipati se, mrviti se, otkidati od nečega u sitnim česticama...
- balustrada (tal.) - ograda na balkonu, terasi, stubištu i sl.

SVE PIŠE

Sve piše u bljesku
zrnaca u pijesku,
u kaskadama tišine
ispod morske površine,
svi dodiri dragi
i oni što su boljeli,
sve piše:
da smo se jednom voljeli.



(Zagreb, ožujak 2018.)

KAD SE ZAGRLE MORE I NEBO

Kad se zagrle more i nebo
dupini polete i postaju oblaci,
morske zvijezde se stope s nebeskim,
suncu su azurni koraci.
Kad se zagrle more i nebo
mjesec se ogrne čipkom od pjene,
koralj se nebom razlije,
grle se anđeli i sirene.
S jednom tajnom spaja se druga,
misterij veći ne poznajem ja,
sve tajne neba tad more čuva,
sve tajne mora samo nebo zna.



(Zagreb, veljača 2018.)

CICE MACE ZA MAMU

Kad na vrbu ivu uz rijeku
tople zrake svjetlost bace,
svoje mazne, sitne glave
dižu prve cice mace.

Kao obraz bracin nježne,
kao uho malog zeke,
kao krzno njene mace,
tako svilenkasto meke.

Mačje suzice na ivi
šapću: - Sreća se ne baca! -*
Slaže Lana svojoj mami
stručak prvih cica maca.



(Zagreb, 2017.)

* Ovo možda niste znali:

- Stara poljska legenda govori o mačićima koji su u trci za leptirima pali u rijeku i počeli se utapati dok je mama maca tužno plakala na obali. Vrbe uz rijeku čule su njezin plač i spustile svoje grane da pomognu mačićima. Od tada svakog proljeća na granama gdje su se hvatali mačići rastu krzneni pupoljci.
Druga legenda kaže da je mačiće u rijeku bacio ljuti seljak.
Naši narodni običaji nalažu da se za Cvjetnicu blagoslovljene cice mace nose kući za zaštitu od groma, požara, tuče ili bolesti.

MALA PEKARA

Stara Dubrava (ne ova sada)
k'o crvuljak ušminkanog grada,
mala pekara u Ulici prosinačkih
mojih dana bezbrižnih, đačkih...
Njezin glas dok mi kiflicu pruža:
- Tamno oko moje, usta od ruža!
Dušice, čim' si šarenice zamazala?
Što bi? Kukuruzni ili bijeli, mala? -
Dragost doma; uz miris kruha
fini vonj nečeg što se rano kuha,
kupčići svježih žemljica
što mame na društvo somerica...
Iza pulta dvije marljive seke
prodaju germu na grame il' deke,
samo osmijehe ne prodaju na grame,
tople osmijehe dijele na kilograme...

Novo se nebo nad kvartom njiše,
tamo je prazno, nema natpisa više.
Dok ni starim ulicama ne prepoznajem lica
u glavi mi se ruši složena slagalica:
kamo su se danas takvi osmijesi skrili?
Zašto su nekad osmijesi besplatni bili?




(Zagreb, 2016.)

Riječi koje možda niste znali:

- kupčić - hrpica
- žemlja - pecivo
- somerica - purgerskim rječnikom salama
- germa - kvasac, pjenica
- deka - ovdje skraćenica od dekagram

PODIGNI ME VISOKO, TATA

Nostalgija.
Čest je to gost prohujalih dana.
Šetaš po kiši,
ona se prikrpa ispod kišobrana.
Otkriješ napušteno, ružno
(a tu je nekoć cvjećarna bila!),
Čežnja te neprimjetno smješta
na svoja široka krila
i nosi..., udobno te nosi
u dimenzije druge
da piješ iz izvora sreće
i izvora tuge.
Vrtuljak. Kad vidiš vrtuljak
da se okreće,
Ona ti dotakne srce,
zar ne da je veće?
Il' znaš onaj trenutak
kad ljuljačka leti?
Čežnja ne propušta
da te nježno, nježno sjeti
kako je nekada, davno,
tebe i brata,
visoko, o, visoko
znao podići tata!




(Zagreb, ožujak 2018.)

Riječ koju možda niste znali:

- nostalgija - čežnja za nečim što nam je bilo drago, a čega više nema, što pripada prošlosti

KROZ SUNCOKRETE

Biciklom se sjurim
niz put, u podne.
Kroz polja. Sve cvijet do cvijeta.
Oči mi zapljusne
zlaćani val
iz redova suncokreta.

Po kosi, kroz žice
kotača bicikla
sjajna se lavina slijeva.
Ravnica, nebo,
na obzoru šuma;
sve mi na pozdrav pjeva.

Sjeta od jutros
čarobno nesta.
Slušajte! Ja srcem zvonim.
Vrtim pedale,
s pticom uz rame
pod sunčani slap uronim.



(Zagreb, 2017.)