U samom centru grada, u jednoj staroj zgradi, gospođa Antonija (koju su svi zvali Tonka) dugi niz godina imala je malu pekaru. U novije vrijeme u njoj su se mogle kupiti, osim kruha i peciva i razne vrste sitnih kolača. Medenjaci, springerle, zvjezdice s cimetom, praščići koji nose sreću s punjenjem od marcipana, kolačići od đumbira... Ove posljednje najviše se tražilo uoči Božića. Zbog toga je gospođa Tonka ispekla nešto većeg čovječuljka od đumbira i zapakiranog u prekrasnu, prozirnu kutiju objesila na svilenoj vrpci u izlog prodavaonice. Iako je bio jestiv, više ga je gledala kao dekoraciju, kao svoj zaštitni znak. Ponosila se svojim djelom: njegovo je smeđe tijelo bilo majstorski ukrašeno sjajnom, bijelom ocaklinom, s fino iscrtanim očima, ustima i dugmadi od šećera. Roditelji s djecom prolazili su pokraj krasno uređenog izloga i zaustavljali se, diveći se čovječuljku na vrpci.
U prodavaonici, u velikoj staklenoj vitrini, najviše je bilo pladnjeva s malim čovječuljcima od đumbira nalik onome iz izloga. Već su bili umotani u zgodne paketiće. Svako malo jedan bi se pladanj ispraznio i gospođa Tonka donosila je nove kolačiće. Brzo su se prodavali.
Dok je tako brisala jedan prazan pladanj, kroz izlog je na ulici vidjela dječaka koji je u rukama držao poklopac kutije za cipele s pet krupnih češera-patuljaka. Imali su lijepo izrađene oči, crvene nosove, brade od vate i šiljaste crvene kapice.
- Kupite patuljke od češera - govorio je dječak s vremena na vrijeme, ali nekako pretiho i sramežljivo da ga se jedva čulo. Ljudi su prolazili ruku punih vrećica s božićnim motivima, izgledali su dobro raspoloženi; neki su se smješkali, neki bi ga pogladili po obrazima:
- Sladak dečko! -
- Gle, prodaje zgodne patuljke! -
- Nije ti hladno, mali? -
Prolazili i odlazili.
Zastala je samo jedna postarija žena: - Ti si ih radio? Sam? -
- Da, sam. -
- Koliko tražiš za komad? -
- Deset kuna, ako nije previše. -
Žena se nasmije: - Nije previše - i kupi patuljka od češera.
Rano se smračilo. U neko doba, dječak je s četiri preostala češer-patuljka na poklopcu kutije za cipele počeo cupkati na mjestu. Možda od nestrpljenja. Možda od zime. Možda mu se samo piškilo. Gospođa Tonka je otvorila vrata pekare i prstom ga pozvala unutra.
- Ugrij se malo. Otkud si ti, dečko? -
- Živim tu blizu. -
- Ne ideš u školu? -
- Nastava mi je završila. Mami sam rekao da ću se igrati vani, obećao sam se vratiti do sedam. -
- Znaju li mama i tata da tu prodaješ? -
- Nemam tatu. -
Vidjelo se da mu je neugodno. - Teta, nisam ništa loše napravio. Mama puno radi i vidio sam da možda ništa neće stići ispeći za Božić. Poslije nastave sam prodao dvadeset plastičnih boca i zaradio deset kuna. Onda sam radio patuljke od češera... Mislio sam ..., htio sam samo iznenaditi mamu i kupiti jedan paketić vaših keksića od đumbira. Ona ih jako voli. -
Gledala je gospođa Tonka dugo dječaka. Prvo ispitivački pa s izrazom na licu iz kojeg se nije moglo iščitati baš ništa. Dječak kao da se preplašio.
- Teta, nisam ništa loše napravio. Stvarno. Nemojte zvati policiju. Već mi je jedan striček policajac rekao da na trgu ne smijem ništa prodavati. Teta, maknut ću se i odavde ako ne smijem biti ni tu. Samo sam htio skupiti novac za čovječuljke od đumbira. Za mamu. -
Gospođa Tonka se okrenula prema vitrini s kolačima i pokazala prazan pladanj. - Za danas je gotovo. Svi su prodani. Dođi sutra. -
- Sutra. Dobro, sutra. - On podigne pogled prema onom čovječuljku od đumbira koji je visio u izlogu. - Teta, kolika je cijena ovog većeg? -
- Taj nije na prodaju. -
- Ooooo - bio je strašno razočaran - Mama bi se jako veselila. On je ... tako poseban! Hvala, teta. Doći ću sutra. - Već je otvorio vrata pekare kad ga je gospođa Tonka naglo zaustavila. Iznenadila je samu sebe.
- Znaš što? Poklonit ću ti ga! -
Onda je dječak iznenadio nju: - Teta, ne želim da mi ga poklonite. Želim ga sam kupiti mami. Za SVOJ novac. Sutra ću prodati ostale češere-patuljke pa ću imati dovoljno za njega ako je skuplji od ovog što sad imam. Napravit ću ih još ako treba. Samo mi recite cijenu.-
- Cijenu? Stoji upravo koliko tvoja dva patuljka od češera. -
- Ni kunu više? -
- Ni kunu više. Ali ne trebam novac, trebam tvoje patuljke. Za četiri patuljka možeš sutra dobiti i cijeli veliki paket malih čovječuljaka od đumbira. Hoćemo li trgovati? Dogovoreno? - Lice dječaka se razvedrilo kad joj je predavao poklopac s češerima. - Super, teta. Uzmite ih odmah. -
Gospođa Tonka je skinula iz izloga čovječuljka od đumbira u prozirnoj kutiji i stavila ga dječaku u ruke.
- Čovječuljak od đumbira za divnog malog-velikog čovjeka. -
Dječak nije sasvim shvaćao što je pri tome mislila, ali je bio toliko oduševljen da ništa nije pitao.
- Ne zaboravi sutra doći po svoj zarađeni paket keksića. -
- Neću, teta. - Sretan, otvorio je vrata, mahnuo na pozdrav i otišao niz ulicu, noseći kutiju kao najveće blago. Gospođa Tonka je pogledala na sat, vidjela da je vrijeme već došlo i zaključala vrata s unutrašnje strane pekare. Zavirila je u staklenu vitrinu i ispred praznog pladnja gdje su inače stajali paketići s čovječuljcima od đumbira podigla prevrnutu karticu na kojoj je pisalo: malo pakiranje četrdeset kuna, veliko osamdeset.
Časak je zamišljeno zurila u svilenu vrpcu koja je visjela u izlogu prazna. Onda se popela na stolicu i nanizala na nju patuljke od češera. Gledajući kako se veselo vrte na vrpci, zaključila je na kraju da izlog nikad nije izgledao bolje nego tada.
(Zagreb, prosinac 2017.)
Riječ koju možda niste znali:
- springerle - starinski kolačići s anisom po njemačkoj recepturi koji se rade pomoću posebnih modli (kalupića) s prekrasnim motivima
Nema komentara:
Objavi komentar