SVJETIONICI

Nad ćudljivim morskim dubinama,
na surovim, oštrim stijenama,
daleko od zavodljivih plaža
bijela stoji straža.
Visoki, postojani vojnici,
brodovima uzdanici,
putokazi umornim mornarima,
nada izgubljenim lađarima,
željnima doma noću vodiči,
danju tek neznatne točke u morskoj priči...
Udaljeni, razbacani
pa im samotno teku dani,
u sol i u vjetar tijela zapletenih,
s ožiljcima olujnih juga u lica urezanih,
nekad i nesretni svjedoci za koju barku nasukalu,
a prijatelji svakom susretljivom valu
i veselom oblaku i umornoj ptici -
dragi svjetionici.
Brižni su čuvari naših života
te dremljive zidine mrakom razbuđene.
Usamljene, a voljene
poput djeteta il' žene.

Mnoge svojih luči već odavno nemaju.
Po liticama umjesto bijelih stražara
samo tužne ptice drijemaju.



(Zagreb, srpanj 2017.)