S NEBESKE ORANICE

Nebo izbrazdano,
nebeskim plugovima uzorano.
Zvijezde posijane
nikle na sve strane.
Pratim listanje Večernice
usred nebeske oranice.




(Zagreb, 28.07.2017.)

SVJETIONICI

Nad ćudljivim morskim dubinama,
na surovim, oštrim stijenama,
daleko od zavodljivih plaža
bijela stoji straža.
Visoki, postojani vojnici,
brodovima uzdanici,
putokazi umornim mornarima,
nada izgubljenim lađarima,
željnima doma noću vodiči,
danju tek neznatne točke u morskoj priči...
Udaljeni, razbacani
pa im samotno teku dani,
u sol i u vjetar tijela zapletenih,
s ožiljcima olujnih juga u lica urezanih,
nekad i nesretni svjedoci za koju barku nasukalu,
a prijatelji svakom susretljivom valu
i veselom oblaku i umornoj ptici -
dragi svjetionici.
Brižni su čuvari naših života
te dremljive zidine mrakom razbuđene.
Usamljene, a voljene
poput djeteta il' žene.

Mnoge svojih luči već odavno nemaju.
Po liticama umjesto bijelih stražara
samo tužne ptice drijemaju.



(Zagreb, srpanj 2017.)

ŠAPAT STARIH TAVANA

Čarobna je prašina starih tavana,
jeste li to znali?
Jeste li ikad kroz skrivene priče
odloženih stvari putovali?

Našli nečiji dnevnik bez imena
sa stranicama koje nedostaju;
žive li tajne s nestalih stranica
i u čijem još sjećanju opstaju?

Iz škrinje kakve izvukli šešir,
možda prabakin (kad se to nosilo!),
pitali se: - Čije se oko
dok ju je gledalo orosilo? -

Neka prastara lula, kompas, gitara,
svaka igračka nešto ispričati zna...
Čujete li šapat tavana starih?
Kako čudno svjetluca im prašina!




(Zagreb, 21.srpnja 2017.)

ZAŠTO ROLE MOBITEL NE VOLE

Već dugo čame u mraku
Tarine crvene role,
htjele bi biti na čistom zraku,
od nerada ih kotačići bole.

U tami starog ormara
koturaljke uz reket badmintona,
oboje akcije željni, igara,
al' za njih ne mari ona!

Za sve je kriv taj zgubidan,
mobitel bezvezni, glupi,
uz njega Tara po čitav dan
visi na dvorišnoj klupi.

I tko li samo izmisli
da u tu pločicu cijeli svijet stane!?
Pa kad sva puca od pameti
zašto svima krade dane?!



(Zagreb, srpanj 2017.)

MOŽDA SE DESILO

Čudno, od jutros razumijem ptice
(od danas im gnijezda ne diram!),
nešto drugačije miriše cvat,
čak nijanse neba percipiram.

Zašto su danas oblaci bjelji
i zrak k'o da drhti od sreće?!
Ludo lelujaju dvorišta kuća,
sve stvari su ljepše i veće.

Sve mi je lako, sve mi je pjesma,
sav sam nekako omamljen.
Možda se desilo... (al' samo možda)
da sam od jutros - zaljubljen.



(Zagreb, srpanj 2017.)

Riječi koje možda niste znali:

- nijansa - prelijevanje, postupan prijelaz; fina, jedva osjetna razlika u nečemu
- percepcija - zamjećivanje, opažanje, doživljaj nečega (putem raznih osjetila)

IZ MOJIH LADICA

Ne držim po ladicama
smijeh u primjerenim dozicama.
Čemu gurati ga tamo,
nošenjem ga umnožavamo.

A pohranila sam u ladice
vrtloge, nemirne vode,
olujne oblake.
Sve tamne dane.

Dvaput sam ih zaključala.
Vadim samo osunčane.




(Zagreb, travanj 2017.)

MAGLA

Ranim jutrom, s uzvisine švarcvaldske šume
dolina je kao veliki zeleni aranžman
omotan mliječnim celofanom.
Magla.
Prste zavlači u kose stabala.
Koketira s krošnjama, zavodnica.
Vara ih osmjehom,
onda ih stegne u bijeli zagrljaj.
Stabla nestaju pod ogrtačem bijelog domina.
Sve dok je sunce ne raskrinka.
Izvuče prste iz krošanja
i uvuče se u neki zemljin utor.
Čeka.




(Zagreb, lipanj 2017.)

Riječi koje možda niste znali:

- domino - u ovom slučaju odjeća za krabulje: dugački ogrtač širokih rukava s kukuljicom ( inače to može biti i društvena igra pločicama.)