ČARAPICA BJEGUNICA

Mali Arian je imao par tamnosivih čarapica s likom Miniona. Čarapice su sličile jedna drugoj kao jaje jajetu, ali jedna čarapica iz tog para bila je drugačija na svoj način. Svojeglava, nestašna i pustolovna. Bježala je. Nestajala. Samo tako, dok si pucnuo prstima. Uvijek jedna te ista, ona .... lijeva. (Hm..., postoje li lijeva i desna čarapa?! Svejedno, stalno je bježala ona ista. Zvat ćemo je Bjegunica.)
Mama je jednom obje čarapice s gomilom ostalog rublja strpala u stroj za pranje i uključila ga. Vidjelo se lijepo kroz prozirna vratašca kako se čarapice vrte, čas polako, čas u ludom krugu s drugim komadima odjeće. Kad je sve bilo gotovo, mama je izvadila rublje u košaru.
- Gdje je druga čarapica? - pitala je, sve prevrnula, sve pretražila, ali čarapice nigdje. Rublje se prostrlo i posušilo uz žalosno obješenu samo jednu polovicu tamnosivog para na stalku za sušenje. Gdje je samo nestala odbjegla čarapica? Da je nije pojelo kakvo tajanstveno čudovište iz mračne utrobe stroja? Mislite da tako nešto ne postoji? Kamo onda nestaju tolike čarape na svijetu?!
Kad je Arianov tata gurnuo ruku u džep svojih sivih hlača, (a baš je bio na kavi s prijateljima) iz džepa je izvukao malu Bjegunicu. Uvukla se u džep hlača dok su se zajedno prale u stroju.
- To ti je rezerva? - našalili su se s tatom njegovi prijatelji.
- Nosiš li parnjaka u drugom džepu? -
Tako je njezin prvi bijeg malu čarapicu doveo u kafić, ali ju je tata savjesno donio natrag i predao mami. Mama je isto tako savjesno Bjegunicu poslala na novo pranje (tko zna gdje se sve povlačila!). Čarapica je s novom turom prljavog rublja ponovo ušla u svoj vrtuljak. Ovaj put bez svoje sestrice, druga polovica tamnosivog para čekala ju je u ladici Arianovog ormarića. Nakon pranja čarapice opet nije bilo!
- Nemoj me zezati!!! - povikala je mama gurnuvši nos u bubanj. Ništa!
Majstor koji je mijenjao gumu na vratima stroja mjesec dana kasnije, iščeprkao ju je odnekud iz unutrašnjosti. Mama je rekla da uporniju bjegunicu nije vidjela.
Kaznili su je još jednom dozom pranja, ali čini se da je čarapica svaki ulazak u stroj za pranje rublja smatrala novom prilikom za bijeg. Stalno je tražila načine da se negdje uvuče i tu pritaji. Valjda je uživala kad su je tražili, tko će znati. Ovaj se put uvukla u rukav košulje i nije ispala niti dok se rublje sušilo. Završila je u košari s odjećom spremnom za peglanje. Kad je mama izvlačila tatinu košulju da je ispegla, čarapica savijena u klupko padne na pod i otkotrlja se pod komodu blagovaone. Brzo je shvatila da joj u mraku ispod komode neće biti zabavno. Prošao bi koji kućni pauk, ali u žurbi jer oni uvijek žure plesti mreže pa se nije imala s kim družiti. Kad je mama usisavala prašinu u prostoriji.... sssssrk... zločesti usisivač jednim je kratkim gutljajem progutao malu čarapicu skrivenu ispod komode. Vjerojatno bi završila u vrećici s otpadom da se, za osvetu zločestom usisivaču, mala čarapica nije uspjela zaglaviti u njegovoj cijevi. Tu je bilo još mračnije nego pod komodom i skroz zagušljivo. Usisivač se zakašljao, pocrvenio mu je gumbić i prestao je raditi. Onda je tata otvorio jadnika, počistio mu filter i ispuhao cijev odakle je kao metak izletjela odbjegla čarapica. Prali su je po tko zna koji put, ali sada ručno.
- Što je sigurno, sigurno je - rekla je mama. Konačno se Bjegunica našla u ladici sa svojom sestricom pa su imale što brbljati do trenutka kad su ih stavili tamo gdje su obje voljele biti - na Arianove nožice.
Arianu je često bilo vruće, a kad bi mu bilo vruće prvo je skidao čarape. Onda bi njima odigrao košarku. Savio bi čarapicu u malu loptu i ubacivao je u sobni koš. To je Bjegunica jedva dočekala. Na nožicama je voljela biti, sa sestricom je obožavala pričati, ali čim bi bila skinuta, polakomila bi se za bijegom. Kad je došao red na nju, prošla je kroz koš i bacila se u kutiju s igračkama. Tražili je, tražili pa odustali. Našli su samo onu smirenu čarapicu. A u kutiji je Bjegunica upoznala hrpu lego-kockica, još više od hrpe autića raznih boja i figuricu (kakvo iznenađenje!) s istim likom kakav je čarapica nosila na sebi. I ovaj se Minion često gubio. Nije namjerno bježao, samo se gubio, možda zato što Arian u početku nije baš pospremao svoje stvari, a za to Minion nije bio kriv. Kad je Arian dobio svoju, "samo njegovu sobu", toliko je uživao u njoj da je uživao i pospremajući je. Odjednom je otkrio da sad sve lako i brzo pronalazi. Osim male čarapice koja se sakrila u kutiji s igračkama.
Mama ju je snimila drugo jutro. Prije nego je par po stoti put poslala na pranje, mudra se mama dosjetila; uzela je mrežastu vrećicu i sve Arianove prljave čarapice u parovima potrpala u nju. Sve su poslije pranja ostale na broju. Mama je odnijela pobjedu! A i Bjegunica se valjda konačno smirila. Vidjela je kako izgleda jedan kafić, samovala je u unutrašnjosti stroja čitavih mjesec dana, iskusila je kako se teško diše u cijevi jednog usisivača, nauživala se mraka ispod jedne komode.... sasvim dovoljno za jednu malu čarapicu! Ili se umorila od bježanja ili je na kraju shvatila da je i soba ovog malog dječaka dovoljno zanimljiv svijet za nju. Da su tu njezina sestrica-prijateljica, njezina ladica, njezin dječak. Više ga nije napuštala sve dok je njegova nožica nije prerasla. Onda su je u paru dali drugom, manjem dječaku.
Nije mi poznato je li i njemu bježala. Mislim da nije.




(Zagreb, listopad 2016.)

RUJANKA I VJETAR

Rujanka, jesenska vila,
toplu kapu je stavila.
U jesenskom kaputiću
mete lišće po putiću.
Maše metlom lijevo-desno,
a vjetar je gleda bijesno:
- Draga, kvariš mi posao,
tri dana sam nosao
to lišće po putu,
slažem stazu žutu. -
- Kakva šteta - reče vila.
- A ja sam baš zamislila
tepih lišća crvenog
bijelim špinama prepletenog. -
- Zamisao još je bolja:
od hrasta do onog polja
skupa složit ćemo šaren sag
da jeseni se vidi trag.
Jer je takva slika njena,
cijela jesen je šarena! -
- Samo vjetre puši manje,
jesenske su kape tanje.
Ni kaputić me ne grije,
smanji doživljaj, hladno mi je! -




(Zagreb, 08. listopada 2016.)

ARKI I TARA SPREMAJU SE ZA ZIMU

Pođimo u kuhinjicu
pripremati nam zimnicu!
Jabučice peri, važi,
guli, kuhaj, kompot slaži,
papričice u teglice,
bundevice u pećnice,
sve sjemenke na sušenje,
feferončiće na bušenje
niz končiće
k'o zvončiće...
Melji, peci,
sretno reci:
- Tim će zimi fino biti
trbuščiće napuniti,
sokom, džemom, marmeladom
ustašca si zasladiti! -




(Zagreb, 06. listopada 2016.)

Riječ koju možda niste znali:

- Arki - Arian od milja

KAO ČIČAK

Jedan čas je vragoljanka
mirna, kao skamenjena,
drugi put i trči sa mnom,
kud ja - tu i noga njena.

Sad je naprijed, sad otraga,
u stopu me uvijek prati,
al' nikako da je takvu
ruka konačno uhvati.

Jednom igra se i skupi,
a drugi put se ispruži;
iako sam dječak malen
po njoj ponekad sam - duži.

Nos promoli kad je svjetlo,
u mrklom je mraku nema,
pritaji se, ni ne šušne,
mislim da si tad' odrijema.

Prilijepljena k'o flasterčić
za petu, poput pijavice.
Da škarama režeš ne bi
riješio se privjesnice.

Ipak, što su svemiru planeti,
što je morskom valu pjena,
to je meni moja pratnja,
moja mala čičak-sjena!




( Zagreb, 4.listopada 2016. )

Riječi koje možda niste znali:

- pijavica - kolutićavac, parazit krvopija koji živi u vodi i vlažnom okolišu
- čičak - biljka s velikim listovima i bodljikavim cvjetnim glavicama, obično grimizno- ljubičaste boje, koje zbog svojih bodljika lako prijanjaju za odjeću i razne predmete