KAPI MOG DJETINJSTVA

Od trešanja naušnice,
poljskog cvijeća ogrlice,
dugi nokti od latica,
blagi okus kiselica,
skrivanje sred visokih trava
da ne vidi se ni glava
kad te mama zove kući.
Kesteni u jesen vrući
koje pekli smo predveče,
noć što uz priče mirno teče.
Čokolade Braco, Seka
i staklena boca mlijeka,
ljuljačka na starom boru,
naše igre na izvoru;
bistra voda, rajski kutak,
vidiš svaki njen oblutak...
Voda koja nikada ne hlapi -
to su djetinjstva mog kapi.
Sjajne iskrice pod pepelom,
u svakoj - moj je rodni dom.




( Zagreb, travanj 2016. )

PTIČICA U DRVARNICI

Uletjela ptičica
kroz prozor zapuštene drvarnice,
u mraku otužne ropotarnice
izlaz traži.
Uplašena bezglavo leti,
čas na prašnjavu policu,
čas na sanduk neki sleti.
Nikako da se smiri,
a onda kroz prozor
traka sunca proviri
i zrnca prašine veselo zaplešu
u pruzi svjetla.
Izvana dopre zov pijetla,
tu je sloboda!
I prugom svjetla
poleti sa zemljanog poda
prema blještavom vrhuncu,
ususret suncu!
Za tren već u dvorištu
radosno kupine kljucka,
sad još su joj slađe.
Vidiš, malena,
u svakom mraku
uvijek se neka
pruga svjetla pronađe!




( Zagreb, travanj 2016. )

Riječ koju možda niste znali:

- ropotarnica - prostorija u kojoj se odlažu one stvari koje nam više ne trebaju ili nam trebaju samo ponekad