Moj vrt se već budi.
Sunce podiže lice
iznad pospanih krovova kuća.
Zaškripe vrata.
Prhne preplašena ptica
sa stare ogradice od pruća.*
Crvene se višnje.
Kapi rose na kelju,
noćne svježine taj blistavi trag.
Neželjeni gost!
Uskom stazicom klizi.
Pužiću, žalim, al' nisi mi drag!
Opet bez kiše!
Mrvim grudu na dlanu,
zemlja je tako suha i tvrda.
Ah, neka je tvrda,
imam kanticu svoju,
bačvu vodice i nešto truda.
Miriše menta.
Mali špalir* salata
duž gredica s lukom posvuda.
Umivam im lica.
Diše zahvalno zemlja.
Tvrda, al' draga mi je ta gruda!
(Zagreb, 11.06.2015.)
Riječi koje možda niste znali:
* prut - štap, šiba
* špalir - Purgeri (a to vam je nadimak za starosjedioce Zagreba generacijama unatrag) kažu "špalir" za red. Inače, mali moji, špalir vam je vojnička postava u dva reda okrenutih licima jedan prema drugom sa slobodnim prostorom između njih kojim, pri službenom dočeku, prolazi neka ugledna osoba. Ili, na primjer, špalir dvornih dama koje odaju počast kraljici kad prolazi. A špalir može biti i red voćaka uz ogradu. Eto, takav je to red!
Nema komentara:
Objavi komentar