Noćas na san sam imuna,
već stota se ovčica broji,
a mjesec k'o kriška limuna
na plavom tanjuru stoji.
Lovac snova niti da kroči
u moju sobu noseći san,
jutro neće dugo još doći,
mjesečev prah skupljam na dlan.
Uzalud tražim zvukove noći,
bez glasa njezin je tijek...
Dok mi sunce ne dotakne oči
tvoj sjaj mi je, Mjeseče, lijek!
Moje čelo - crn' oblak noćni,
al' srećom, mjesec još sa mnom je tu.
Konačno ulazi Lovac moćni.
Mjeseče, pozdrav! Prepuštam se snu...
(Zagreb, veljača 2015.)
Nema komentara:
Objavi komentar