Putnica se jedna mala
za put dalek spremat' stala.
Navukla svjetlucavu opravicu
i stavila bijelu šubaricu.
Predala se snježnom valu
da je nosi krhku, malu
s milijunima sličnih lica
bijelih, veselih letačica.
Nosio je oblak jedan
kroz mrak crn, kraj nepregledan,
dugo, dugo putovala,
putem dva plana iskovala:
prvi - da će vječni putnik biti,
drugi - tim' će slavu pribaviti.
Ne bi rado ostala u kutiću,
voli u svom kristalnom kaputiću
upoznati sva lica svijeta,
od snježnog vrha do poljskog cvijeta.
Al' je naša pahuljica
vesela i nježna, mala,
na poljanu neku pala,
tu ostala,
tu ostala...
(Zagreb, siječanj 2015.)
Nema komentara:
Objavi komentar