Na molbu Unučice, Baka Gazdarica iz Velike kuće izvadila je staru, bijelu plahtu iz ormara i izrezala rupe na njoj: dvije za oči, jednu za usta. Unučici je dojadilo stalno biti princeza pa je za Noć vještica odjenula kostim duha.
Prvo se vrzmala po kući i svakom ukućanu prijetila s "buuuu", ali ubrzo joj je to dosadilo pa je zamolila da ode u dvorište.
-Plašiti vrapce i mačke? - pitala je Baka Gazdarica, ali je pritom zadržala ozbiljan izraz lica. - No, hajde na kratko. I iz dvorišta nikuda! -
Slučaj je htio da je iz svog boravišta izletjela Zrnočka upravo kad je iz Velike kuće izašla Unučica pod plahtom. To što je Zrnočka vidjela Unučicu nije ništa čudno jer je vilama vidljiv Svijet ljudi, ali čudno je što je Unučica vidjela Zrnočku. Kažu da djeca vide ono što ne vide odrasli jer češće ulaze u druge svjetove. Ili je bila kriva Noć vještica? K tome, počeo je padati mrak, a mrakovi znaju donositi čudna priviđenja. Uglavnom, prepale su se obje!
- Ti ne postojiš! - uzviknula je mala vila duhu u nevjerici.
- Ti ne postojiš! - kao eho javio se glasić ispod plahte. Zrnočka se prestrašila još više.
- Pa ti govoriš! -
- I ti govoriš! - odjeknulo je ispod plahte, a Zrnočka od straha nije primijetila da to nije nimalo dubok glas kakvim bi se javio svaki pošten duh nego više sitan glas poput dječjeg koji se samo trudio da zvuči duboko.
To je bilo to!
Kako su u strahu dugačke noge, svaka je razgovor svela na ove dvije rečenice i pobjegla na svoju stranu.
- Mislim da sam vani vidjela vilu! - još drščući i uzbuđena uletjela je Unučica pod plahtom u kuhinju.
- Daaa? Onda ste dobro iznenadile jedna drugu! - I Baka mirno nastavi miješati kakao.
(Zagreb, rujan 2024.)
