Ćiriba-ćiribu,
sad me nema, sad sam tu!
Ćiribu-ćiriba,
ova čarobnica zna
vladati štapićem pravo
pa sve mijenja vrtoglavo
i magiju vješto stvara,
za to mala ima dara.
Limenku ću staru, tata,
pretvoriti u ćup pun zlata,
a svojem ću dragom djedu
pozlatiti kosu sijedu.
Licu djeda dat ću ja
dobar minus godina!
Zahvaljujem, mlada damo,
pusti štapić, slušaj samo:
više volim kosu sijedu,
čelo s borama u neredu
nego da se lice kiti
tim' što nikad neću biti!
Svaka bora ima priču,
daje potpis mojem biću,
svaka sijeda vrtlog skriva
iz kojeg tvoj djed ispliva.
I što Vrijeme, Mag, dohvati -
to se nikada ne vrati!
Drugom daruj svoje čini.
Ljubi obraščić nevini
djed zaigrane djevojčice,
svoje mile čarobnice.
(Zagreb, prosinac 2023.)