NEVJERNA JESEN

Lijeska se s jeseni druži.

Lakovjerna, 

granu joj pruži,

a jesen s osmijehom

namjesti obraz čist

i ukrade joj list.

(Zagreb, listopad 2022.)

 

PITAM SE

Dugo sam frendica

njegovog brata,

lumena Kikija

s petog kata,

a tek sam nedavno saznala

da Kikijev brat je ON!

Najplavije oči na planetu,

najgori ulet na cijelom svijetu

(Ah, Kiki, brat ti je bombon!)

Otkačen, lud,

sve blesavo radi,

malo glumi,

malo se svadi,

djetinjast, ponekad trapav kao slon.

Najgori ulet na cijelom svijetu,

a meni ko jedini na planetu

i pitam se, Kiki,

tko je tu luđi, ja ili on? 

(Zagreb, 2020.)

 

VOLIM JESEN U ŽUTOM BROKATU

Volim onu jesen u žutom brokatu, 

u grimizu jabuka,

u rujnosti vina,

toplom sjaju kestenja

i kosama breza u bliještećem zlatu.

Kako da je volim u uzdasima trava

il u tuzi neba, 

šutnji voćaka,

izdisaju lišća

na zemlji što već spava?

Ne osjećam je svojom u sivilu i blatu. 

Iako je takva 

dio iste priče, 

draža mi je jesen

u žutom brokatu. 

(Zagreb, 2022.)

 

OKRENI SE

Drhtav je glasić sitne bake

koja na uglu prodaje cvijeće.

Deset kuna.

Evo za pet!

No nitko je čuti neće.

Naprijed više ne zna kako,

natrag više nema kome;

od suza satkana priča.

Starica praznog pogleda sjedi

kraj neprodanih buketića.

Dan kao kamen, a jedan u nizu.

Pola žemlje i šalica čaja.

Kako da razmišlja o nekom sutra

dok današnji čemer

još guta bez kraja. 

(Zagreb, 2018.)

TAJNO MJESTO

Jedan par uznemirenih ptica
baki preletio ispred lica. 
Za tren na stabalcu sjedi
i sve gleda prema gredi, 
a na gredi ispod krova, 
u gnijezdu  - obitelj nova.
Svih pet žutokljunih ptića
čeka obroke crvića.
Sumnjiva je njima baka
dok mirno plijevi sred cvjetnjaka,
upravo na mjestu tom
iznad kog je ptičji dom. 
Sumnjiv je i mačak Žuti, 
tud se vrzma, što ih ljuti,
stazom mačak paradira,
oštrim okom špijunira.
Tata gnijezdu neće prići
da ne oda gdje su ptići.
Nestrpljiva je i mama,
čeka tamo s porcijama. 
Tiho, djeco, sad će hrana,
šutnja nek vam je obrana.
Shvatila je problem baka
pa žuri iz cvjetnjaka.
I Žutog vodi jer prečesto
pogledava na tajno mjesto!

Cvrk, cvrk, baki svaka čast,

sad na gozbu i uslast!

(Zagreb, svibanj 2023.)

U POTRAZI ZA SREĆOM

               Dan se nakon jutarnje kiše nastavio vući nekako teško i tužno. I dječak je bio tužan, toliko neraspoložen i tužan da je pomislio kako bi bilo dobro potražiti sreću. Ali gdje sreća stanuje? Jednom je čuo - ispod duge. To mu se činilo strašno daleko. Ne bi li ipak provjerio na kraju svoje ulice? Ili u susjedstvu?

               Izlazeći iz kuće, kraj betonskog pločnika spazio je velikog puža vinogradara. Puž je tražio način da zaobiđe dugačku, bijelu prepreku od soli koja se protezala duž vjetrom već osušenog prilaza. Dječak se sjetio da se tati, kad je dolazio iz trgovine, probušila vrećica soli pa je iza njega ostao slani trag. Puž je bio prestrašen.

- Auuuu, ova sol je propast za moje stopalo, isušit će mi tijelo, umrijet ću! - I sav se rastužio. 

- A da ideš okolo? - zapitao je dječak dobroćudno.

- Nisam baš naročit trkač - podigao je puž svoja ticala s očima na vrhu i sad se nasmiješio.  - Ti i ne znaš koliko si sretan, imaš dva stopala i brzo se njima služiš, a meni bi s ovim jednim trebalo tisuće stezanja i opuštanja da zaobiđem sve ovo. I morao bih izlučiti puuuuno sluzi da mi bude lakše. -

- Sretan sam? - zbunio se dječak jer je mislio upravo suprotno. Onda se našalio:

- Dobro bi bilo da imaš cipelu za to svoje stopalo, ne bi ti smetala sol. Zašto nemaš cipelu? Gle, ja imam dvije! - Dječak je to rekao spontano i istog trenutka požalio jer je izgledalo poput hvalisanja. 

No puž se samo nasmijao. 

- Onom tko nema ni jednu cipelu, dvije su pravo bogatstvo. Što se mene tiče, ja sam zadovoljan. Kako bih se kretao s cipelom? Zato imam svoju sluz, blažena sluz! - i učini se da nije vidio dječakova razvučena usta (sluz, ghhhhhh!). 

- Hoćeš li da te prenesem preko soli? - ponudio je dječak. 

- Bio bih ti neizmjerno zahvalan! -

Dječak je pažljivo uhvatio vinogradara za žućkasto-smeđu kućicu i podigao ga s tla.

- Kamo želiš da te odnesem? -

- Može do livade s kojom graniči tvoje dvorište? -

Dječak ga je lagano spustio u travu pokraj kiselice, livadne kadulje i maslačka. 

- Dome, dragi dome! - veselio se puž maslačku, kadulji i kiselici, čak i koprivi na livadi. - Tako vas volim! - Prazna livada da je dom? - zamislio se dječak. 

- Onom tko nema krov nad glavom i ovo može biti divan dom - rekao je puž, pogodivši dječakove misli.    - Osim toga, imam i svoju malu kućicu, nekome je i takva nedostižan san. -

Marljivo se bacio na jedan list, grickajući ga s užitkom. 

- Ima onih koji nemaju ni list, razumiješ? Vidiš kako malo treba za sreću! - viknuo je i dječaku je bilo puno srce zbog njegove radosti. 

- Ako ti više ne treba moja pomoć, odoh ja. Moram u potragu za srećom - dječak se sjetio kamo se zapravo uputio. 

- Zar si nesretan? Pa normalno je da se ponekad tako osjećamo. Nisam li se i ja rastužio nad onom preprekom od soli? Kako bismo i prepoznali sreću da nismo upoznali tugu?! - 

Puž je upravio svoja velika ticala prema njemu, još uvijek slasno žvačući zeleni list:

- Jesi li siguran da moraš izaći iz svog dvorišta da bi je našao? -

               Dječak se pažljivije zagledao u nasmijano lice svog malog prijatelja. Odjednom je drugačije vidio tu livadu, te maslačke, tog divnog, razdraganog puža, čak i sebe. I tog je trenutka znao odgovor na puževo pitanje. 

(Zagreb, svibanj 2023.)

 

             

DVA ULJEZA

U uskršnju košaricu
naslagala baka jaja:
crvena, zelena, žuta
i visokog sjaja.

Ručicama od veselja
plješće unučica njena;
sva su jaja vrlo vješto
zlatnom šarom ukrašena.

Ne otkriva mudra baka
dva uljeza među svima:
izgledom kao i ostala,
al  drvena da se tucka njima.

Bit će smijeha, bit će vike, 
srcu njenom slatka graja,
kad padnu pri susretu
od drvenih prava jaja!

(Zagreb, travanj 2023.)

 

APRILILI

 
Iz kamene žardinjere
mrštio se tulipan:
S Ožujkom sam uživao,
a jutros sam nesretan!

Prvog dana evo Travnja:
Naredila teta Klima -
danas suncu reci zbogom,
na vratima ti gost - zima!

Ja se smrknem,

oblije me pravi cvjetni znoj,

opet nagle te promjene,

pa nemam ni kaput svoj!

Travanj viče: Aprilili,

što prevariti se daš,

pusti brigu prvog dana,

šaljivdžija je Travanj, znaš!?

(Zagreb, travanj 2023.)