ŠTO JE DOBRO VJETROVIMA

Zimska noć i gusto sniježi.

Vjetar pod okrilje krova bježi.

I on mrzle ruke ima,

grije ih - na prozorima,

na staklima toplih kuća,

uz kapu dimnjaka vruća.

Zimski vjetrovi su sami

u studenoj, pustoj tami, 

al' dobro je vjetrovima 

sve dok toplih kuća ima.

Jer kamo će vjetar prije

nego kući što se smije?!

Svjetlima ga kuće mame

da pobjegne iz te tame,

nad poljima hladnim vije,

na staklima ruke grije.

Da, dobro je vjetrovima

sve dok toplih kuća ima.

(Zagreb, siječanj 2022.)

 

MILOSRDNA ZIMA

Vitezu Siječnju Zima je došla.

Kraljica bijela zemljom je prošla

vukući po tlu rub pelerine;

s nje i s bijele joj krinoline

sjajan se snježni prah osipava,

leti duž cesta i preko trava.

Zamahom ruke ga diže vrh krova,

na grane jela i hrastova.

Svud' gdje se bijela prilika kreće

snježni ostaje prah i smrznuto cvijeće.

Siječanj je časti, ali tko je njoj drag?

Kud' ona prođe - leden' je trag.

Kraljevski kruta, Zima ne mazi,

jedino nejake ptičice pazi

pa bijelom rukom, iznebuha, *

baca po cesti mrvice kruha.

A vrapcu koji skoro se smrz''o od straha

poštedi gnijezdo od snježnog praha.

(Zagreb, siječanj 2022.)

Riječ koju možda niste znali:

* iznebuha = iznenada, nenadano, najednom, neočekivano

ODE STARA, STIŽE NOVA

Godine nam kratko traju

pa i ova stiže kraju.

Dijelila je kako kome:

dok na nekom koplja lome,

drugom sva sa smijehom prođe...

Praznog koša na kraj dođe.

Stara, s Prosincem pod ruku,

sluša: posljednje sekunde tuku,

kad otkuca dvanaest sati

ode - da se nikada ne vrati.

Ode Stara. Stiže Nova

s ćupom planova i snova,

uz vatromet, sjajna slavlja,

nosi košarice zdravlja

i ljubavi svežanj cijeli. 

Nova, pravedno podijeli!

Nemoj kao ona Stara;

nekog voli, nekog vara!

Mira, veselja nam daj do krova,

nek' je SVIMA SRETNA NOVA! 

(Zagreb, siječanj 2022.)