MAK I NOGE KOJE GAZE CVIJEĆE

Ukras sam u polju,
divi mi se svak',
izdaleka se crvenim,
znaš me - divlji mak.

Ne bojim se buba,
puževa duž staze,
al' se bojim nogu
koje cvijeće gaze.




(Zagreb, 2018. - Tko se čega, tko se koga boji)

VRABAC I PRAZNE KUĆICE

Od stanarica sam ptica,
kući vjerna, znana stvar
pa ne čudi što me zovu
vrabac pokućar.

Vrtni razbojnik (istina!),
slistim čak i povrtnice,
zimi najviše se plašim -
praznih kućica za ptice.




(Zagreb, 2017. - Tko se čega, tko se koga boji)

SOM I UDICA

Ja živim u vodi,
rijeka mi je dom,
brkata sam riba
i zovem se Som.

Od mene strepe ribe
i rakovi bježe,
ja samo od jednog -
udice il' mreže.




(Zagreb, 2017. - Tko se čega, tko se koga boji)

MEDO I TRN

Ja sam strašni medo,
zna me šuma cijela,
klanja mi se zvjerad
i šume i sela.

Ogromne je snage
moja šapa crna,
al' se ipak boji
malog, ljutog trna.




(Zagreb, 2015. - Tko se čega, tko se koga boji)