JOŠ UVIJEK

Kad je imao šest on je bio Pierrot,
ona je bila Colombina.
I jednom je bio kositreni vojnik,
ona njegova balerina.
U dvanaestoj ona je bila Alisa,
on njezin Ludi klobučar,
školske godine prošle,
njihove poklade prošle...,
on i ona - još uvijek su par.
Drugi su dani, karnevali drugi,
oko njih sve novi ljudi,
njima još isto, još uvijek se on
uz nju s osmijehom budi.





(Zagreb, 28.veljače 2017.)

Ako vam ovo nije bilo poznato:

- Pierrot i Colombina - poznati likovi iz Commedie dell' arte.

KAKAV KUHAR, TAKAV RUČAK

Gljivo-djed i gljivo-baka
pripremaju ručak:
deset bršljanovih boba,
čemerike tučak,
pasji kupus, trubeljika,
crna kuka, anđelika -
od tog' si salatu prave,
za njih - to su biljke zdrave!
Kakav ručak, takav kuhar -
baka Muhara, djed Muhar!




(Zagreb, veljača 2017.)

Riječi koje možda niste znali:

- bršljan - visok, puzav trajni grm kožastih listova s plodom - crnim bobama koje su otrovne
- čemerika - bujna, snažna, visoka biljka, raste po vlažnim livadama i šumskim proplancima, oko staja..., vrlo otrovna
- pasji kupus - zeljasta biljka, trajnica s livada, uz šume i puteve, otrovna
- trubeljika - vrlo otrovna zelen močvarnih staništa
- crna kuka ili bljušt - biljka vrlo otrovnih plodova, raste po šumama i živicama, osobito opasna za djecu zbog privlačnih crvenih bobica
- anđelika - aromatična biljka s livada i uz potoke, toksičnog eteričnog ulja

TKO BI SE SJETIO

Tarina mama je vrlo savjesna osoba po pitanju zdravstvene kulture njezine obitelji i njihovih higijenskih navika. Svako malo provjerava stanje četkica za zube.
To je jutro čeprkala po čašama u kupaonici i ustanovila "da četkice imaju čupave glave poput Einsteinove, da izgledaju kao da su eksplodirale i da je vrijeme da odu u smeće." Završile su tamo.
Kad je Tara došla iz škole, mama i ona uputile su se u dućan da osim nekoliko namirnica kupe i nove četkice za njih troje. - Iznenadit ćemo tatu novom četkicom! -
Sunce se u brk nasmijalo hladnoj veljači i četvrt tako ispunilo toplinom tog popodneva da su morale skinuti jakne. Malo su gledale golubove u parku, malo lizuckale sladoled, malo su šetale razgledavajući izloge, malo virnule kroz vrata novootvorenog restorančića brze hrane u retro stilu (jako dobro, super im je sve unutra!) pa su onda ušle i popile 7Up (ne pije baš Tara gazirano, ali danas - zašto ne?), malo se smijale nekoj bebi u kolicima koja je stavljala i vadila, stavljala i opet vadila varalicu iz usta i u usta, radeći čudne grimase, na kraju su otišle u dućan, kupovale i vratile se kući. Tim redom.
Ujutro je tata, spremajući se za posao, viknuo iz kupaonice u pravcu dnevne sobe:
- Gdje je nestala moja četkica za zube?! -
Mamine oči postale su odjednom okruglije i usta zaokruženija.
- Oooooo....uuuuuh.... Znaš, ovako ide priča... Smijat ćeš se, sto posto... -
- Već mi sad nije smiješno! -
- Ma, mi smo jučer..., kako da ti kažem... -
- Kratko, tako mi kaži. Bacila si je i zaboravila kupiti novu?!
- Tako je. Htjele smo te iznenaditi...-
Sad je mami sve postalo smiješno. Zahihotala se.
- Ne mogu vjerovati - tata je prstom nanosio pastu na zube i žustro trljao po njima. A ona je znala kako nema smisla objašnjavati da je jučer sunce bilo tako prijateljski raspoloženo, da je sladoled bio tako voćkast, da su se Tara i ona tako dobro zabavljale - tko bi se sjetio zašto su uopće i krenule u dućan?!
Tata je zapjenjenih usta samo još promrsio:
- I to mi je neko iznenađenje. -




(Zagreb, 16. veljače 2017.

SAN MALE PČELE

Letjela pčelica s cvijeta na cvijet,
skupljala pelud cijeli dan,
umornih krila legla pod list,
brzo utonula u san.

Sad sanja ulicu punu ruža
pa sanja šareno, cvjetno more,
krovove cvjetne i cvjetni vlak,
potok tratinčica, cvjetne gore.

Cvijeće svih boja i slatki med
maloj se pčeli uvukli u san
pa sanja dubok bunar pun meda
i bazen s medom i tobogan.




(Zagreb, 2008.)

NE VOLIMO SE KELJ I JA

- Dobro jutro! - podnevu kažem,
da ustanem ili ne - još važem,
al' drski miris kuhinjice
napada moje nosnice.
Lončić čaja viče: - Ispij me! -
Slatki brioš: - Daj, zagrizi me!
A bombončić, slatki korjenčić:
- Za boljitak, za užitak
polagano prožvači me! -
Samo zdjela variva od kelja kaže:
- Drag mi je tko me s veseljem smaže,
a ti me gledaš mrkog lica,
jasno, nisi moj pristalica.
Slušaj, osjećaj nam je obostran,
ne zavaravajmo se cijeli dan! -
Točno, pojesti ga neću,
kelju pozdrav i svu sreću.
Da je stoput vitaminsko blago
nek' ga jede kom' je drago.
Bez kritike! Znam da imam mana,
al' kelj mi nije jača strana.
Kakva muka, do večere je dugo,
galopira glad..., što ću drugo?!
Ako ne odlučim postat ću sijed...
I tako mrski kelj dođe na red!




(Zagreb, veljača 2017.)

Riječ koju možda niste znali:

- brioš - (franc.) - vrsta zaslađenog peciva, čajni kruščić
- slatki korjenčić - ovdje bombon aromatiziran ekstraktom biljke sladić ili slatki korijen, lakrik (lakric)

ŠUMA SE BUDI

Neznanče, idi kroz šumu polako,
još zima bijelu povlaku vuče,
al' samo ponegdje ledenim tilom
pokriva mahovinu i pruće.

Ti prođi šutke, upijaj tišinu,
gledaj kako se svjetlo čarobno mijenja.
Možda uhvatiš onaj zeleni titraj
bez suvišnih misli, svakodnevnih htijenja.

Možda ti šuma dozvoli da čuješ
rađanje lišća, hrast kad otvara pore,
stidljive proboje mladih travki,
sokove što pod korom mrmore.

Šuma se budi. Kako je moćno
kad mali životi probijaju tla,
uz staze što su spavale dugo
već žute se glavice jaglaca.

Puna je duša kad šuma se sluša
i sretne oči kad svjetlost ih mazi.
Pažljivo upravljaj korakom svojim,
ne diraj, neznanče - samo prolazi.




(Zagreb, 09.veljače 2017.)

Riječi koje možda niste znali:

- povlaka - skut ili šlep (njemački) na ženskoj haljini ili drugom odjevnom predmetu koji se vuče po podu, modni detalj koji potječe iz feudalnog srednjovjekovlja, a pojačavao je dojam dostojanstva (prema Hrvatskoj enciklopediji).

- til - lagana, mrežasto-prozirna tkanina

- mrmoriti - nejasno govoriti

OGRADE

Ograde - zašto uopće postoje
kad ih se oni zbog kojih se dižu ne boje?!

I ne mogu one sputati trave
ni sunce, ni ptice, ni oblake plave...

Što je svima dano one na dijelove kroje:
ovo je moje, ovo je tvoje...

Jedni ih ruše, drugi se oko njih trude,
ako i zadrže - koje to zadrže ljude?

Čak one najčvršće jednom postanu prah,
al' uvijek iznova diže ih strah.

Ograde - zašto uopće postoje?!
Podižu ih oni koji se boje.




(Zagreb, veljača 2017.)