ŠUMI ŠUMA

Šumi šuma, šušti šuma
svakim listom starog grma,
šumi iglicama jele...
Ššš-ššš - kestenova grane cijele,
ššš - kad kestenu bodljikava košuljica spadne,
ššš - kad žir na suhi listić padne,
ššš - kad ježić na stazicama
gazi lišće nožicama,
ššš-ššš - hrast kad tiho priča
gnijezdu punom malih ptića,
ššš-ššš - šumi šumom tama,
ššš - vjetar skriva se u krošnjama...





( Zagreb, kolovoz 2015. )

IGRA MJEHURIĆA

Ffffff..., svilena sapunice,
putuj,
razveseli djevojčice!

Lete, lete mjehurići
uvis
k'o da k suncu žele stići...

Poput staklenih kuglica
il' rasutih perla duge...
U njima prelijevaju se pruge
plave, ljubičaste, žute...

Zrakom jure k svome kraju,
začas
nestaju u zlatnom sjaju.





( Zagreb, kolovoz 2015. )

ZAŠTO NEBO PLAČE

- Reci, djede, otkud kiše? -
- Crnom bojom vjetar riše,
k'o ugljenom da stvara slike,
tamne nebeske oblike.

Zato nebo plače, plače,
oči nebeske rastače
jer nije više vedre boje,
plave - kao oči tvoje. -





( Zagreb, srpanj 2015. )

TO JE TVOJE PRAVO

Zaroni sretno u more želja,
zavrti vitlo bunara veselja,
zaljuljaj ljuljačku Zemlje i Neba
za šaku snova (il' još ti treba?).
Zajaši vjetar, nek' te do plavog beskraja nosi,
al' sačuvaj sol svoje bezbrižnosti u kosi.
Legni na ležaljku tkanu od pahulja mira,
nek' te nitko ne budi, gruba ruka ne dira
i rijekom ružičastih snova
nek' zvjezdana lađa vozi te ova...
Pitaj šume za izvore tajne,
pitaj Svemir za zvjezdice sjajne,
saznaj puteve nedužnih srna,
tajnu ljubavi ruže i trna,
otkrij vrata vrta leptira plave boje,
Dijete milo, sve to Pravo je tvoje!
I svaki Zid svijeta, s kojeg god kraja gledan,
za tebe mora imati prozor jedan
s najplavijim dijelom neba, s najsjajnijim komadom sunca,
s najjasnijim pogledom sve do najvišeg vrhunca....
A kad se put kojim ideš odjednom razdvoji,
nek' i dalje te čuvaju anđeli moji...






( Zagreb, kolovoz 2015. )