četvrtak, 20. studenoga 2014.

ČUDAN SVAT

Vidi ovog malo čudnog svata,
tijelo mu je krupno, na dva kata,
neki crni kameni u glavi,
usred lica korijen mu je pravi,
stara kanta umjesto šešira,
a bijelim odijelom se modira.
Na sebi sve nešto čudno spoji:
ruka - grana, na njoj ptica stoji,
a onda, (oho!) suprotnost čista -
k'o od srebra odjeća mu blista.
Stvor što spretno se zakamuflira
bijelom bundom gradskog kavalira.
Reci, tko je bijeli fićfirić?! *
Svi već znaju - to je snjegović!







* fićfirić - mladi vjetrogonja, gizdelin, kicoš, dandy, pomodar u odijevanju

(Zagreb, studeni 2014.)




ČETIRI ŽIVOTNA DOBA

Svako doba tvog života
posjeduje niz vrednota.

U proljeću svojeg bića
ti si poput nježnog ptića
što iz gnijezda tek polijeće
i uči da bez bola slijeće.

Ljeti već pun uzlet ima,
žustro maše tim krilima
i granice svoje traži,
u letu mu tijelo snaži.

U ranoj jeseni života
krije nova se ljepota,
sigurnost i mudrost čista
kroz let njegov jasno blista.

Pa i tvog života zima
vjeruj, lijepih časa ima,
što sabrao si sad ćeš znati
cijele zime uživati. *




* Pjesmica o četiri životna doba čovjeka: djetinjstvu, mladosti, zrelosti i starosti.

(Zagreb, studeni 2014.)

DUNJA NIJE TAKVA

Nemoj mi slati SMS*,
nemoj mi crtati srčeka,
stvarno, napravit ću urnebes,
nemoj mi tepati "Dunječka".

Nikad više da nisi
pred svima cvijeće mi pružio
pa je i poslije šest dana
o nama u školi vic kružio.

Nemoj kraj mene uvijek
gurajuć' se prvi sjedati,
evo, dajem ti priliku -
možeš sa mnom tekmu gledati!

U glavi složi si kockice,
nisam ja takav curetak,
ne padam na slatkaste fore...
Bez toga! I dođi u petak!






* SMS - (engleski: Short Message Service) - to vam je, mali moji, usluga slanja kratkih tekstualnih poruka mobitelom, ali danas to sve ptičice po granama znaju, pa sam sigurna da to već znate i vi.


(Zagreb, studeni 2014.)

utorak, 18. studenoga 2014.

ŠEĆERNO SRETNA

Pojela bih nebo kako je krasno,
plavi fondant* na torti, glatko i slasno,
pladanj oblačića - bijelih puslica
zlatnog ruba od sunčevih mrvica.

Posrkala bih dan kao sok od nara,
toliko mi sreće u grudima stvara,
možda protrčim kroz sjajnu dugu smijalicu,
zamamnu nebesku, šarenu lizalicu.

Ispod pufastih hrpica - bijelih oblačića
šećem u haljini boje čoko-kolačića
i kako se sumrak za moje skutove hvata,
tako oblaci ružičaste - prava šećerna vata!

Otapa se oko mene večer cijela
kroz svjetla topla - poput karamela.
Lanterna me prelijeva nitima od meda,
s neba blago hladi mjesec - kugla sladoleda.

Očima unosim šećer dana u svoj kutić
gdje svaka je misao crveno-bijeli šećerni prutić.
Čak kad me zarobi mreža Sna lukavo spretna,
i kroz snove ja se smiješim: danas sam sretna, sretna, sretna...






* fondant (fondan) - masa ili smjesa od šećera u prahu i nekoliko drugih sastojaka, a koristi se za oblaganje torti, izradu raznih jestivih figurica i sl.


(Zagreb, studeni 2014.)

ponedjeljak, 17. studenoga 2014.

RECIKLIRANA PRIČA

Iznenadni udar groma!
Naš je Miško van svog doma.
Smračilo se usred dana,
s davno ocvalog je jorgovana
vjetar očerupao sve grane
(ni tu nema mu obrane).
Sručilo se k'o iz kabla,
pala i sa zgrade tabla,
toliko lud juri vjetar,
na sat - stoti kilometar!
Prst ne vidi on pred nosom,
jadan šljapka nogom bosom,
ne zna je li noć il' dan,
a daleko je mišu stan...
Kiša lije, potop stvara,
njemu sitnom - Nijagara*,
prije nego primiriše kući
voda će ga ta odvući!
Zapomaže na sav glas
i odjednom - vidi spas:
tanjur u kom stoji hrana,
gotova, iz restorana,
netko na ulicu baci
(što ćeš, ljudi su bedaci).
Nesmotrena ljudska bića
ostatke od hrane, pića...,
sve bacaju ulicama...
Kakav nered, kakva drama!
Miševima , stvar je jasna,
smetlišta su mjesta krasna.
Nade za njih uvijek ima -
hrana je u otpacima.
Al' ni slutit' mog'o nije
da mu spas se ovdje krije -
u posudi od stiropora
k'o u barci nasred mora.
Skoči miš u mali "čamac"
i stane na širok "pramac"
k'o kapetan nekog broda,
a nosi ga luda voda.
Rijeka ulicama teče,
da ne strada - treba sreće!
I odjednom - kiša stala,
lakše plovi barka mala,
mišić u njoj sav je sretan,
živ je, još je i kapetan!!!
O, radosti i o, čuda!
Bez po' muke, s malo truda
stiže lađa, bogom dana,
stane - tik do mišjeg stana!
Zar bi rek'o, zar bi rek'o
tko razmišlja "čisto", "eko"
da će otpad što nas truje
spasit' miša od oluje?!
Ima l' pouke u ovoj priči,
tko se otpacima diči?
Al' kad promislimo malo,
sve bi iskoristiti se dalo,
pa i otpad (misli i ti!)
koristan bi mog'o biti.
Kad um radi, kad ne spava,
svašta smisli mudra glava!
No, bacat' ga samo tako,
dragi, zlo je, naopako!
Nemoj odmah se zbedirat',
samo moraš ga sortirat',
onda svu tu ambalažu
pošalju na reciklažu, **
tako opet bilo tko
koristi nekoć bačeno.
Budi pri tom kreativac,
reciklira - pozitivac,
kao miš u našoj priči -
tim daleko možeš stići.
Za kraj - činjenicu vrijednu:
imali smo priču jednu,
piscu nije draga bila,
u košu je završila.
(O mišu je bila priča
što u posudi iz restića ***
doplovio je do svog stana
za olujnog, kišnog dana).
Onda ruka put svoj nađe -
priča iz koša izađe,
glava složi formu novu:
dobili ste pjesmu ovu!





(Zagreb, studeni 2014.)

* Nijagara - Nijagarini vodopadi niz su masivnih vodopada koji presijecaju rijeku Nijagaru i prirodna su granica između SAD-a i Canade ( za moje male glavice koje još to nisu znale ).
** reciklaža - (ili recikliranje) je izdvajanje materijala iz otpada i njegova prerada s namjerom ponovnog korištenja.
*** restić - restoran

petak, 14. studenoga 2014.

PISMO LJETU

Plavi Zvončić Ljetu piše:
- Žalim što te nema više!
Kad si sa mnom se družilo
tako nam je lijepo bilo!

Plesao sam bos po travi
s plavom kapicom na glavi,
s neba sunce me grlilo,
jutrom sretno mi hrlilo...

Madam Jesen me ne voli,
prijatelju, to me boli,
zažutila mi listiće,
bacit ću joj sve kistiće!

Smatra da joj " pamet solim "
kad za tople dane molim.
Kad joj kažem: " Vrati ptice! "
veli: " Drske li stjenice! "

Ignorira me i dalje,
često jutrom mraz mi šalje,
svaki dan sam ja šokiran,
stalno se zbog nje živciram!

Smrzavam se, drago Ljeto,
pomozi mi riješit' sve to!
Povedi me u svoj kraj
gdje je toplo, meni raj! -






( Zagreb, rujan 2014. )