DVA ZECA I JEDAN MASLAČAK

Tamo gdje mali je proplanak
sprema se zečji domjenak.
Krenula dva brata zeke
do dvorane nedaleke.
Uređuju se pa se sjete
kako uljepšati toalete:
na krznene će kapute
zataknuti maslačke žute.
Na livadi, pažnje vrijedan,
maslačak je samo jedan.
Otpao im koncept cijeli
i maslačak već je bijeli
pa na reveru kaputa
ne bi bila boja žuta!
-Kakva cvjetna glava lijepa!
Ubrat' ću ga, mog' mi repa!-
zec će prvi brzopleto
(bratstvo njemu nije sveto!).
Drugi ljuto diže uho:
čuje dobro il' je gluho?!
-Što se tiče mojeg' repa,
namjera ti nije lijepa.
Ti ćeš prvi - to se zna,
a meni ŠTO? Što ću ja?!-
I u svađi dva su brata,
a zašto? Sve zbog inata!
Sve dok prvi ne zakiše:
oh, maslačka nema više!!!
Padobrani krhki, bijeli
u daljinu - odletjeli!







(Zagreb, 23.03.2014.)

PLESAČICE NA VJETRU

Divim se na užetu rasprostrtom vešu:
dojurio vjetar
i haljine plešu.

U ritmu s vjetrom stvaraju figure,
čas padaju dolje,
časkom u vis jure.

K'o da se vesele nakon fine kupke,
radosno se kreću
plesačice ljupke.







(Zagreb, 24.03.2014.)

TRAVE I MASLAČCI

Na smaragdnoj postelji od trava
sedam žutih maslačaka spava.
Kad otvore svoje oči žute
zelene će zažutiti pute.
Zlatit' će se kroz vrijeme cijelo
dok im novo ne skroje odijelo,
bijelom čipkom uresit' će glave,
svečano će zablistati trave.
I one su nakon zimskog mira
dočekale čas zelenog pira.
Probuđene, sočne, mlade vlati
sunce prahom zlaćanim već zlati.
Bude se uspavani maslačci,
gle - dižu ih toplog sunca zračci.
Maslačcima dodiruje lice
(k'o na harfi da prebire žice)
vjetrić blagi, njihov stari znanac,
na ples zove nježni povjetarac.
I njišu se na vjetru razigranu
trave i maslačci u proljetnom danu.




(Zagreb, 20.03.2014.)

VRIJEME KARNEVALA

Vidi čuda, vidi čuda -
ulicom mi hoda luda!
Smiješna kapa s pet zvončića,
novca puna dva lončića.

Uz nju stupa Batman mali,
njemu ljudi jaja dali,
još u košarici ima
dva bananka s perecima.

Potom slijedi vila bijela,
u torbi joj krafna cijela,
tri jabuke, pa bomboni,
s njima pakirani i baloni.

Kuću dalje, gle, princeze
(što je dečkima bez veze:
žensko voli da se kiti,
princeza želi svaka biti!)

Svud' smijeh pršti, sve je šala,
sad je doba karnevala.
Raduju se, smiju klinke
ispod nataknute krinke.

Ide grupa - tri vještice,
crnim namazale lice,
dvije prave metle nose,
kovanice pjesmom prose.

-Malene smo mi maškare,
darujte nas redom sve.
Tko ima što nek' udijeli
a mi bi vama pjesmu htjeli!-

Prođe kauboj s dva pištolja,
mali vojnik (kakva zolja!)
mrkog lica Indijanac
i veseli Meksikanac.

Da vije i da su staze bijele
opet djeca se vesele,
svud' kostimi se oblače,
peku poderane gaće.

Maske smiješne, strašne,lude
pozivaju na smijeh ljude,
sve je šala, sve je šala,
sad je vrijeme karnevala!




(Zagreb, veljača 2014.)

NEVIDLJIVE KRINKE

Ima lica - ljubaznošću sjaje,
al' srce im isti sjaj ne daje.
Nose krinke oku nevidljive
i skrivaju baš namjere krive.

Bolje nosit' za poklade masku,
u povorku ući karnevalsku,
neg' kroz život lažnu obrazinu
da se ne zna tko si uistinu.

Miruj samo, život tako složi:
tko zlo snuje - zlo mu se umnoži,
k'o bumerang sve mu se to vraća,
tuđoj suzi - zaslužena plaća.

Na kraju ću dodati još malo:
(makar o tom pričat' bi se dalo!)
kad potroše svoj život do daske
ionako padaju sve maske!

Zadnjim činom predstave života
važe nam se i zlo i dobrota,
bio Sud od zemlje il' s visine
sa svih će lica pasti obrazine!



(Zagreb, 27.02.2014.)

IDEM NA SAMOBORSKI FAŠNIK

Imam danas kostim pravi
bez maske na svojoj glavi.
Ideja je to za pet,
tko sam - pojma nema svijet!
K'o za tatu mog odijelo,
sivo, u prugama cijelo,
šešir na vrh glave moje
i cipele u dvije boje.
Još košulja i kravata -
baš sam faca od formata!
Pa obrve namazane,
usne malo podebljane.
Čak u unutrašnji džep
stavio sam komad lijep,
jednu debelu cigaru -
da je u originalu!
-U kog' si maskiran ti?-
pitaju me redom svi.
Pogađaju Marta, Kata,
ali sve bez rezultata.
Ma, nemaju pojma one,
ja sam slavni Al Capone!
Kao gangster kostimiran?!
Nije da sam fasciniran
ovim mafijaškim likom,
al' sinulo nije nikom'
da neprepoznat bez maske bude,
ne skriva se, a zbuni ljude!
I to mi je baš za pet:
tko sam - nek' se pita svijet.




(Zagreb, 28.02.2014.)